Većina nas dolazi do joge kroz tijelo — prostirka razvučena u tihoj sobi, držanje zadržano dok se dah ne smiri. Ipak, tradicija skriva nešto šire iza tih držanja: cijeli način obraćanja pažnje, kretanja kroz dan s malo više pažnje. Karta za to je stara i nježna. Ne traži ništa odjednom.
Joga seže daleko izvan tjelesne vježbe. Njen stariji duh živi u osam granama joge, postavljenim u Patanjalijevim Yoga Sutrama. Ovaj osmostruki put — Ashtanga, od sanskrtskih riječi ashta (osam) i anga (grana) — okuplja cijelu praksu u jedan tihi oblik, pri čemu je tijelo samo njezina prva vrata.
Osam grana joge
Osam grana nude okvir za postojani rast, unutarnji i vanjski. One nisu stepenice koje treba savladati redom, već dijelovi jednog živog bića — koje treba istraživati i utkati u život tijekom vremena. Razmislite o držanjima koja većina nas prvo upozna kao o ulazu, a ne o cijeloj kući.
- Yama (etički standardi). Načela koja usmjeravaju naš odnos prema svijetu oko nas — nenasilje (ahimsa), istinitost (satya), nekradljivost (asteya), ispravno korištenje energije i samokontrola (brahmacharya) te neposjedovanje (aparigraha).
- Niyama (osobna promatranja). Prakse koje njeguju unutarnju disciplinu i samopoštovanje — čistoća (saucha), zadovoljstvo (santosha), disciplinirani napor (tapas), samoproučavanje (svadhyaya) i predaja višem cilju (Ishvara Pranidhana).
- Asana (držanja). Aspekt joge najpoznatiji na Zapadu — fizička držanja koja stabiliziraju tijelo, olakšavaju ga i pripremaju za sjedenje.
- Pranayama (vježbe disanja). Rad s dahom, prepoznavanje koliko je usko povezan s našim mentalnim i emocionalnim stanjem.
- Pratyahara (povlačenje osjetila). Usmjeravanje osjetila prema unutra, udaljavanje od privlačnosti vanjskih podražaja.
- Dharana (koncentracija). Usmjeravanje pažnje na jednu točku — dah, mantru, predmet — i održavanje te pažnje.
- Dhyana (meditacija). Stanje smirene, beznaporne upijenosti, u kojem um postaje tih.
- Samadhi (upijanje). U Patanjalijevom okviru, grana prema kojoj put vodi — duboka tišina u kojoj uobičajeni osjećaj odvojenosti nestaje.
Povijesna pozadina osam grana
Osam grana postavio je Maharishi Patanjali u svom ključnom djelu, Yoga Sutras, koje se obično datira oko 400. godine nove ere. Riječ sutra znači 'provlačiti ili tkati', što nagovještava kako se ovih otprilike 195 do 196 aforizama — kratkih, sažetih izreka — međusobno povezuje da bi tvorili cjelokupnu filozofiju.
Yoga Sutre dijele se na četiri dijela. Drugi, Sadhana Pada (knjiga duhovne prakse), nabraja osam stupova u Sutri 2.29. Patanjali nudi osmostruki put kao način za ublažavanje ljudske patnje i kretanje prema samospoznaji. Tradicija opisuje najdublje faze tog kretanja vlastitim stupnjevima: prvo upijanje (savikalpa, ili samprajnata samadhi) koje još uvijek drži tihi osjećaj subjekta i objekta, otvarajući se prema potpunijem upijanju (nirvikalpa, ili asamprajnata samadhi), s kaivaljom — oslobođenjem — naznačenim kao krajnji cilj puta.
Izvorni sanskrit za osam stupova, kako je naveden u Sutri 2.29, glasi:
यमनियमासनप्राणायामप्रत्याहारधारणाध्यानसमाधयोऽष्टावङ्गानि ॥ २.२९॥
(Yama niyama asana pranayama pratyahara dharana dhyana samadhi ashtau angani || 2.29 ||)
Zajedno, ovih osam stupova opisuje njegovanje skladnijeg uma, tijela i duha, usmjeravajući praktikanta prema smirenom osjećaju dobrobiti i slobode.
Yama — etički standardi
Jogi put počinje, u tradiciji, s Yama: etičkim načelima koja oblikuju naš odnos prema svijetu oko nas. To nije toliko popis pravila koliko način ponašanja u koji se ulazi postupno. Yama poziva na postojanu unutarnju disciplinu, na razvoj umjesto zahtjeva, tražeći da utjelovimo vrijednosti poput:
- Ahimsa (अहिंसा). Nenasilje i suosjećanje u mislima, riječima i djelima.
- Satya (सत्य). Istinitost i poštenje u govoru i ophođenju s drugima.
- Asteya (अस्तेय). Nekrađa — ne samo imovine, nego i vremena, energije i ideja.
- Brahmacharya (ब्रह्मचर्य). Klasično, suzdržanost i ispravno korištenje vitalne energije; danas se obično prakticira kao umjerenost i samokontrola osjetila.
- Aparigraha (अपरिग्रह). Neželja i nevezanost — pronalaženje zadovoljstva u onome što imamo, bez beskrajnog gomilanja.
Niyama — osobne obveze
Niyama, drugi stup, usmjerava pažnju prema unutra, na osobne obveze koje pročišćavaju karakter i odlučnost. Dok Yama gleda prema van, Niyama gleda kući. Pet Niyama su:
- Saucha (शौच). Čistoća — tijela, ali i uma i govora.
- Santosha (संतोष). Zadovoljstvo — pronalaženje lakoće u onome što jest i cijenjenje sadašnjeg trenutka.
- Tapas (तपस्). Disciplinska predanost i ustrajnost — toplina postojane predanosti.
- Svadhyaya (स्वाध्याय). Samoproučavanje — čitanje tekstova, razmišljanje o vlastitim mislima i djelima, iskreno upoznavanje sebe.
- Ishvara Pranidhana (ईश्वरप्रणिधान). U tekstu, predaja božanskom — široko shvaćeno kao viša sila, dublja svrha ili jednostavno puštanje potrebe za kontrolom.
Niyama je tiši, svakodnevni rad. Mnogi ljudi smatraju da vođenje dnevnika za samoproučavanje i refleksiju daje Svadhyayi mjesto za život — prostor za primijetiti što se ponavlja, a što se mijenja.
Asana — fizički položaji
Asana, najprepoznatljiviji dio joge na Zapadu, je praksa fizičkih položaja. Riječ dolazi od sanskrtskog za 'sjedalo' i izvorno se odnosila na stabilan položaj za sjedenje — tijelo dovoljno smireno da može sjediti i disati.
Mnogi položaji odgovaraju meditaciji, ali srž asane je pronaći jedan — Sthira Sukhasana — koji vam omogućuje da budete stabilni, udobni i mirni. Stabilan jastuk za sjedenje može napraviti razliku između sjedenja i udobnog sjedenja — a ta mala razlika često odlučuje hoćete li sjesti opet sutra.
Na dubljoj razini, asana je o povezivanju uma, tijela i daha u jedno. Držeći položaj, pažnja se pomiče s površine tijela prema nečemu tišem ispod.
Vrijedi zapamtiti da je asana samo jedan od osam stupova. Sama po sebi nudi mnogo — ali u tradiciji se kaže da se potpuna transformacija događa radom sa svih osam zajedno.
Pranayama — praksa disanja
Pranayama, četvrti stup, radi s dahom. Riječ potječe od dva sanskrtska korijena: prana, što znači 'dah' ili 'životna sila', i ayama, što znači 'proširenje' ili 'regulacija'.
Dah je blizak umu. Pranayama prepoznaje tu povezanost i nježno s njom radi — a u tradiciji se kaže da regulacija daha donosi mir, fokus i stabilnu smirenost. Mnogi vole prvo začiniti zrak, možda s nekoliko kapi eteričnog ulja za praksu disanja, kako bi osjetila znala da je vrijeme za usporavanje.
Postoji mnogo tehnika, svaka sa svojim karakterom. Neke od češćih uključuju:
- Ujjayi Pranayama (pobjednički dah). Blago suženje grla stvara mekan, morski zvuk pri svakom udisaju i izdisaju.
- Nadi Shodhana (naizmjenično disanje kroz nosnice). Disanje kroz jednu nosnicu u isto vrijeme; u tradiciji se kaže da to dovodi do ravnoteže dviju strana.
- Kapalbhati (dah koji osvjetljava lubanju). Energija tehnika brzih, snažnih izdisaja praćenih pasivnim udisajima.
Praktikanti opisuju pranayamu kao način da se um umiri i energija stabilizira. Rad s dahom često dovodi do smirenosti i ostatka prakse.
Pratyahara — povlačenje osjetila
Pratyahara, peta grana, je praksa usmjeravanja osjetila prema unutra, daleko od stalnog privlačenja svijeta. Radi se o otpuštanju stiska ometanja i usmjeravanju pažnje prema unutarnjem krajoliku.
Postoji nekoliko načina za praksu Pratyahare, uključujući:
- Blago gledanje u jednu točku (Trataka). Odmaranje očiju na predmetu — klasično plamenu jedne svijeće za gledanje — za sabiranje uma i otpuštanje ometanja.
- Zatvaranje očiju i praćenje daha. Jednostavna praksa koja usidruje pažnju unutra i njeguje unutarnju svjesnost.
- Opuštanje od vanjskih zvukova. Prakticiranje na mirnom mjestu ili korištenje čepića za uši za ublažavanje vanjske buke.
Pratyahara je prirodna granica na putu — priprema put za dublju tišinu koja slijedi. Neki vole označiti tu granicu tamjanom za početak prakse, malim znakom da je ovo vrijeme izdvojeno.
Dharana — koncentracija
Dharana, šesta grana, je usredotočena koncentracija: usmjeravanje pažnje na jednu točku — dah, mantru, predmet — i zadržavanje tamo.
Dharana trenira um da ostane i odupre se odvlačenju pažnje. Ta postojanost omogućuje dublju meditaciju. Postoji nekoliko načina za njezinu praksu, uključujući:
- Ponavljanje mantre. Tiho ili naglas ponavljanje riječi ili fraze — 'Om', ili osobne afirmacije. Japa mala za brojanje mantre daje rukama nešto za raditi dok um ostaje uz zvuk.
- Praćenje daha. Promatranje njegovog prirodnog toka bez pokušaja oblikovanja.
- Držanje slike. Odmaranje uma na mentalnoj slici — cvijetu, simbolu, mandali.
Dhyana — meditacija
Dhyana, sedma grana, je smirena meditativna apsorpcija. Ovdje um postaje bez napora fokusiran, a žamor misli i briga počinje jenjavati.
Dhyana se na Zapadu često jednostavno naziva 'meditacijom', ali tradicija znači više od mirnog sjedenja. Opisuje stanje tihe, sabrane pažnje u kojem uobičajeni osjećaj odvojenog ja postaje tanak. Mnogi praktičari smatraju da zvuk za smirivanje uma prije meditacije pomaže prijelazu — stalan ton pjevajuće zdjele koja se zvoni na početku i kraju sjedenja daje praksi jasnu prednost.
